U selu Malo Laole, u opštini Petrovac na Mlavi, na reci Mlavi stoji vodenica koja se izdvaja svojim karakteristikama i jedinstvenim tehničkim rešenjima. Osamdesetosmogodišnji Dimitrije Mita Stojković, dugogodišnji čuvar i zaljubljenik u tradiciju, ističe da je ova vodenica jedina u Srbiji sa šest kamenova za mlevenje. Njena istorija seže u 19. vek, a kroz decenije je bila svedok života sela i običaja ljudi koji su u njoj radili.

„Ova vodenica je radila na svih šest kamenova, i ljudi su dolazili iz više sela da bi samleli žito. Bio je to ponos svakog domaćina“, priseća se Stojković.
Vode u reci koja pokreće mehanizam bilo je uvek. Dimitrije objašnjava da su nekada meštani čak pravili mini-takmičenja: „Svi smo se smenjivali, po dvojica, radili šest dana. Bilo je to vreme kada je rad imao posebnu vrednost. Ljudi su dolazili iz Tabanovca, Burovca, Bistrice i okolnih sela, donosili žito i hranu, i svi smo radili zajedno. Bio je to život jednostavan, ali ispunjen“, dodaje Dimitrije.

Svakodnevni život i običaji meštana
Vodenica nije bila samo mesto za mlevenje žita – bila je i mesto susreta i razmene iskustava. Dimitrije se seća: „Ljudi bi čekali svoj red i donosili jaja, meso, slaninu i druge potrepštine. Radilo se od jutra do večeri, ali niko nije žalio – svi smo uživali u jednostavnom, mirnom životu.“
Pored mlevenja, u vodenici su se odvijale i društvene aktivnosti. „Pričali smo priče, savetovali jedni druge, pomagali pri složenim poslovima. Jedna greška u regulaciji jaza mogla je da uspori rad svih šest kamenova, pa smo učili kako da radimo precizno i pažljivo“, objašnjava Stojković.

Njegove uspomene pokazuju da je život u selu bio sporiji, ali kvalitetniji – ljudi su imali više vremena za zajednički rad, ali i druženje.
Dimitrije se priseća i svečanih trenutaka: „Kada bi neko prvi završio mlevenje, svi smo mu čestitali. Često bi se pekao crni hleb, pekla proja i spremala hrana za sve koji su radili u vodenici. Bio je to pravi praznik rada i druženja.“

Dimitrije i očuvanje tradicije
Vlasništvo vodenice se menjalo tokom decenija. Dimitrije je otkupio deo, a postepeno je sa porodicom preuzeo polovinu u katastarskoj evidenciji. „Imam volju da je održavam i pustim u pogon, jer to je deo naše istorije i identiteta. Mladi mogu da vide kako se nekada živelo i radilo“, ističe Stojković.
On lično učestvuje u čišćenju terena, popravljanju mehanizma i obnavljanju jaza. „Ponekad je bilo teško, ali kada vidim kako funkcioniše svaki kamen, setim se svih onih dana iz detinjstva. Radilo se šest kamenova, i svaki je imao svoj glas i karakter“, kaže Dimitrije.
„Želim da mladi vide koliko je truda bilo potrebno. Nije bilo struje, nema lakog puta do sela, ali rad i zajedništvo su bili neprocenjivi. To je lekcija koju moderna generacija mora da nauči“, naglašava on.
Jedinstvena u Srbiji i kulturno nasleđe
Vodenica sa šest kamenova je jedinstvena u Srbiji, rekli su mu iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Smederevu, prilikom posete.
„Ovo je jedinstvena vodenica u Srbiji po broju kamenova – šest komada, što je retkost. Takav objekat se ne nalazi lako i zato želim da ostane sačuvan za potomke. Mladi treba da znaju da je život nekada bio težak, ali ispunjen vrednostima koje danas često zaboravljamo – trud, poštovanje prema prirodi i zajedništvo. Vodenica nije samo tehnički objekat, već simbol prošlih generacija.“

Na vratima koja danas više nisu u funkciji posebnu simboliku ima i drveni prag vodenice koji je nekada predstavljao glavni prolaz za sve meštane i putnike iz ovog kraja, iz Tabanovca, Burovca, Bistrice i okolnih sela.
„Preko ovog praga su prešle hiljade ljudi, a svaki od njih ostavio je neku priču. Ja čuvam te priče – one su o radosti, mukama, prijateljstvu i životu kakav više gotovo niko ne poznaje“, objašnjava Dimitrije.
On takođe ističe izazove modernog vremena: „Danas je teško održati vodenicu, jer nema dovoljno ljudi koji žele da se posvete ovome. Ali ako se ne sačuva, izgubili bismo deo naše istorije i identiteta.“
Vodenica Dimitrija Mite Stojkovića i ortaka koji imaju udeo u njoj predstavlja kulturni simbol koji podseća na istoriju, običaje i vrednosti sela Malo laole. Dimitrije veruje da očuvanje ovog mesta može da inspiriše buduće generacije i da se kroz njega prenesu priče o životu, radu i zajedništvu koje je nekada krasilo selo.

Projekat: Vodenice Bistrice i Mlave
Na području opštine Petrovac na Mlavi postoji još vodenica – neke još rade, neke su oronule, ali su bistričke vodenice svakako najpoznatije. Selo Bistrica jedinstveno je po tome što na istoimenoj reci ima devet vodenica, osam u funkciji i valjavicu.
Iako je mlevenje žita danas prešlo na savremenu tehnologiju, u bistričkim vodenicama i dalje se melje kvalitetno brašno, traženo zbog ukusa i prirodnog načina prerade. Zahvaljujući zajedničkom angažovanju meštana, Udruženja vodeničara i pomeljara i lokalne samouprave, ove vodenice ponovo su oživele pre nešto voše od jedne decenije.
Već petnaest godina ovde se održava manifestacija „Dani vodeničara i pomeljara“, koja čuva tradiciju i podseća na vreme kada su vodenice bile srce sela i života uz reku.
Iz Turističke organizacije opštine Petrovac na Mlavi poručuju da je važno da se „vodenični točak i dalje okreće“ jer je naš narod oduvek znao da će dok ima proje i pogače na stolu biti potomstva, porodice i napretka. Takvo učenje je potrebno preneti i na buduće generacije, a sve putnike namernike koji posete našu opštinu upoznati sa bogatom kulturnom baštinom ovog dela Srbije, čiji je vodeničarstvo (kao jedan od najstarijih zanata) značajan deo.
U skladu sa ovakvim razmišljanjem Turistička organizacija opštine Petrovac na Mlavi je u proteklom periodu pokrenula projekat „Vodenice Bistrice i Mlave“. Prvi deo projekta je bio vezan za vodeničarstvo u Bistrici, međutim projekat predviđa dalji rad na uključivanju ovog starog zanata u turističku ponudu i upoznavanje turista, ljubitelja kulturne baštine, održivog načina razmišljanja sa vodeničarstvom ovog kraja.

Sadržaj je nastao u okviru projekta „Istorija ispisana na pragu“ i sufinansiran je od strane Opštine Petrovac na Mlavi na konkursu za sufinansiranje projekata za ostvarivanje javnog interesa u oblasti javnog informisanja za 2025. godinu.
Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.











